LIPA

Ove godine smo odlučili iskoristiti Veliki Lipin izlet da posjetimo planinu Treskavicu. Zbog obaveza većine članova Društva izlet smo na ovaj termin pomjerili sa kraja jula i nismo pogriješili, poslužilo nam je prekrasno vrijeme. Zbog loših uslova za prevoz mini busom odlučili smo da se do Turova kod Trnova prevezemo našim vozilima, dva džipa i kombija, odakle nas do doma Radovana Bjelice, Planinarsko ekološkog sportskog društva Runolist 05 iz Trnove, prevozi Germa sa TAM 150.
U petak poslije doručka (oko 7.30 h) polazimo na uspon vođeni iskusnim korakom Daneta Sikima pored vodopada Skok, koji je presušio, preko potoka Glibovca, a sa staze skrećemo na trenutak da vidimo porušeni planinarski dom Josipa Sigmunda i izlazimo na Šišan. Poslije kraćeg zastanka produžujemo do Konjskog vrela i samara gdje jedna grupa izlazi na Klekovu glavicu, 2.000 m, a ostali odmaraju. Na Pašine planine, 2.070 m, uspinje jedna manja grupa dok ostali produžuju na Đokin toranj, 2.086 m (Paklijaš, Mala Ćaba). Poslije odmora, ručka i fotografisanja spuštamo se na Hercegovačka vrata gdje se jedna grupa uspinje na Đevigradu, 2.034 m, dok ostali produžuju prema Ušljivim vrelima i Velikom jezeru. Poslije pauze na jezeru spuštamo se do doma.

U subotu izlazimo na Crno jezero gdje jedna grupa ostaje a ostali produžuju na Oblik, 1.876 m, a poslije se svi spuštamo na Veliko jezero gdje se odmaramo, kupamo i uživamo u planinskom suncu.
U nedjelju smo posjetili Zemaljski muzej i Baščaršiju.

Iznenadni poziv da se pridružim planinama iz Drniša, Vrlike i Osijeka na usponu na Maja Jezerce, najvišem vrhu Prokletija iz cijelih Dinarida, nije mogao odbiti. Odlučujemo se ne voziti noću pa krećemo oko podne u ponedjeljak, dan ranije, preko Sarajeva, Goražda i Čajniča do Pljevalja gdje smo zanoćili. Ujutro produžujemo prema Ivangradu, Andrijevici, Plavu i u Gusinju stižemo u ranim popodnevnim satima, obilazimo Alipašine izvore i smještamo se u fino uređeni Eko katun Rosi u Vusanje, dolona Ropojane. Na uspon krećemo u 5 h sa dva terenca do karaule Zastan po teško prohodnom putu. Posljednje pripreme i oko 6 h krećemo na uspon. I ako je bilo jutro i svježe, prvi uspon kroz šumu do srušenog graničnog kamena bio je prilično zahtjevan, baš sam se dobro oznojio. Malo poslije sedam sati prošli smo granicu i bez ikakvih peripetija ušli u Albaniju. Lagano se staza diže kroz Dolinu jezera, a zatim nailazimo na prvi glečer. Okruženi kamenim visovima krećemo se siparem i kamenitom stazom. Prije završnog uspona savladavamo značajan i strm uspon po stjenovitoj stazi, na dionicama i sa sigurnosnim ugrozama. Oko 12.30 h, poslije šest i pol sati uspona, izlazimo na vrh, odmaramo, ručamo i fotografiramo se. Silazak je bio lakši, ali ne i bezbrižan. Tek oko 19 sati stižemo na Zastan gdje su došli đipovi po nas. izlazimo na vrh, odmaramo, ručamo i fotografiramo se. Silazak je bio lakši, ali ne i bezbrižan. Tek oko 19 sati stižemo na Zastan gdje su došli đipovi po nas. izlazimo na vrh, odmaramo, ručamo i fotografiramo se. Silazak je bio lakši, ali ne i bezbrižan. Tek oko 19 sati stižemo na Zastan gdje su došli džipovi po nas.

Godišnje okupljanje planinara PS FBiH pokvarilo je veliko nevrijeme, ali najuporniji su bili ustrajni i među njima petoro planinara iz našeg Društva.

Zajedno sa planinarima iz Konjice i Vršca izvršili smo uspon na Moldovean, 2.544 m, najviši vrh Karpata i Rumunije. Osmočlana ekipa se prvo okupila u Vršcu i u ranim jutarnjim satima uputila do smeštaja podno planine, u Casa Daos. Prevoz od smještaja dolinom Valoa Rea do polazne tačke Nucsoara je potrajao oko dva sata, što zbog dužine, što zbog skretanja sa puta zbog loše navigacije. Lagnim tempom savladali smo jaki uspon na početku staze i izašli na plato ispod vrha. Staza nas vodi preko platoa uz rijeku pa na samar između Vistea Mare i Portita Vistea. Prolazimo neposredno ispod Vistea Mare i tehničkim zahtjevnim grebenom izlazimo na vrh.

Po peti put se okupilo u Svilaju na skeli više od stotinu biciklista različitih kategorija uzrasta (ove godine oko 180), sa ciljem evociranja uspomena na stradanje odžačkog puka jula 1992.godine i odavanja počasti poginulim pripadnicima 102. odžačke brigade.
Trasa ista, Vrbovac - Potočani - Odžak, a mladih sve više. Organizacija sve bolja.