Iznenadni poziv da se pridružim planinama iz Drniša, Vrlike i Osijeka na usponu na Maja Jezerce, najvišem vrhu Prokletija iz cijelih Dinarida, nije mogao odbiti. Odlučujemo se ne voziti noću pa krećemo oko podne u ponedjeljak, dan ranije, preko Sarajeva, Goražda i Čajniča do Pljevalja gdje smo zanoćili. Ujutro produžujemo prema Ivangradu, Andrijevici, Plavu i u Gusinju stižemo u ranim popodnevnim satima, obilazimo Alipašine izvore i smještamo se u fino uređeni Eko katun Rosi u Vusanje, dolona Ropojane. Na uspon krećemo u 5 h sa dva terenca do karaule Zastan po teško prohodnom putu. Posljednje pripreme i oko 6 h krećemo na uspon. I ako je bilo jutro i svježe, prvi uspon kroz šumu do srušenog graničnog kamena bio je prilično zahtjevan, baš sam se dobro oznojio. Malo poslije sedam sati prošli smo granicu i bez ikakvih peripetija ušli u Albaniju. Lagano se staza diže kroz Dolinu jezera, a zatim nailazimo na prvi glečer. Okruženi kamenim visovima krećemo se siparem i kamenitom stazom. Prije završnog uspona savladavamo značajan i strm uspon po stjenovitoj stazi, na dionicama i sa sigurnosnim ugrozama. Oko 12.30 h, poslije šest i pol sati uspona, izlazimo na vrh, odmaramo, ručamo i fotografiramo se. Silazak je bio lakši, ali ne i bezbrižan. Tek oko 19 sati stižemo na Zastan gdje su došli đipovi po nas. izlazimo na vrh, odmaramo, ručamo i fotografiramo se. Silazak je bio lakši, ali ne i bezbrižan. Tek oko 19 sati stižemo na Zastan gdje su došli đipovi po nas. izlazimo na vrh, odmaramo, ručamo i fotografiramo se. Silazak je bio lakši, ali ne i bezbrižan. Tek oko 19 sati stižemo na Zastan gdje su došli džipovi po nas.
